ponedjeljak, 7. listopada 2013.

IDEM U JUŽNU AUSTRALIJU!


Jesam vas opet, ha? Šala-mala. Ne selim se ja nikam, ali mi je ova gore pjesma poslužila kao inspiracija za ovo jelo. Prvu verziju  sam napravio prije nekoliko dana i svi vi koji me pratite na instagramu i na  fejsbuku mogli ste vidjeti najružniji cornish pasty ikada. Bio je nevjerojantno ukusan ali i nevjerojatno ružan. Tijesto mi se raspalo i popucalo i izgledao je grozno.Zato vam sada donosim...tantarantantan....pravu jesensku poslasticu, njegovo veličanstvo, jelo rudara i ribara, (a opet dovoljno dobro i za kraljeve) - svježe napravljen i poboljšan - Cornish pasty.


Toliko savršen u svojoj jednostavnosti, ultimativni comfort food za hladne i tmurne dane koji stižu i kad se poželite zavući u toplu kuću i otići mislima daleko...
Upravo jedno takvo mjesto mi pada na pamet dok slušam ove dečke kako pjevaju. Dečki se zovu Port Isaac's Fisherman's Friends i totalno sam se navukao na njihove shantye. 
I tako. Cornwall. Zašto baš Cornwall si sigurno mislite? Zašto ne Irska, Amerika ili neko drugo mjesto? Hm. Nikad me nisu privlačili tropski rajevi, užurbane košnice New Yorka, Londona ili Berlina; turistička mjesta i meke gdje su ljudi usmjereni samo na to kako da iz vas izvuku zadnji cent i gdje se prodaje generička kineska roba i gdje caruje loša hrana. Naravno, želio bi posjetiti poneko od tih mjesta, ali živjeti tamo...ne znam baš. Mene privlače mirni i dosadni predjeli, manja mjesta i sela, jednostavnost života, mir i tišina.
Cornwall je grofovija na krajnjem jugozapadu Engleske.Jedna od najmanjih i najrjeđe naseljenih grofovija. DA! To je to. Mjesto u kojem se mogu zamisliti. Kvragu, Cornwall. Poljoprivreda, rudnici kositra i ribari. Hellyea! Ne pitajte me zašto. Jednostavno me privlači. Prekrasna priroda, piva u pubu nakon posla, ribari i rudari. Postoji uzrečica koju su stanovnici Cornwalla govorili:  
"ne postoji rudnik u svijetu u koje nema barem jednog cornishmana". Upravo tako je nastao i pasty. Tijesto punjeno mesom i krumpirom koje su jeli rudari. Legenda kaže da se rub pastya zavijao iz dva razloga: da rudari imaju za što primiti pasty dok ga jedu sa zmazanim rukama i kad ga pojedu, upravo su taj rub ostavljali na podu rudnika da ga nađu mali ljudi koji žive u rudniku, a koji odlučuju o sreći i nesreći i tako si produže dobru sreću u poslu.



Za 4 pastya će vam trebati:

za tijesto-      100 g maslaca
                     200 g glatkog brašna
                     sol 
                     voda

za punjenje - 250 g junetine
                    2 srednja krumpira  
                    1 luk 
                    1 mrkva   
                    1 jaje

Hladni maslac izrežite na kockice i pomiješajte sa brašnom dok ne dobijete nešto nalik krušnim mrvicama.


 Dodajte prstohvat soli i otprilike 2 jušne žlice  hladne vode i pomiješajte dok se sve ne sjedini. Cilj je srednje tvrdo prhko tijesto, što znači da možete dodati još malo vode da ne bude pregnjecavo.


Tijesto dobro zamijesite i nakon toga zamotajte plastičnom folijom i stavite u frižider na 20 minuta da se ohladi.
Za to vrijeme sitno izrežite luk, krumpire ogulite i izrežite na kockice kao i mrkvu. Umjesto mrkve možete staviti i poriluk ili po originalnom receptu repu.

 Meso narežite na kockice i pomiješajte sa povrćem te dodajte soli i papra po želji.


Nakon što se tijesto ohladilo podijelite ga na dva dijela i stavite na papir za pečenje ili krpu pa razvaljajte tako da možete izrezati dva kruga koristeći tanjure srednje veličine.


Lagano izmutite vilicom jaje. Punjenje stavite u izrezani komad tijesta i premažite rubove jajetom.


  Koristeći papir presavinite tijesto tako da dobijete pogačicu pa spojite prstima oba ruba.


Ako ste spretniji sa tijestom, zavrnite rub da bude podebljan. Ako ste poput mene, samo spojite rube i vrhom drške noža utisnite crte po rubu i nadajte se da nitko neće primjetiti prevaru ;-)
Pecite 30-35 minuta na 150 °C pa podignite temperaturu na 220 °C i pecite još 10tak minuta ili dok ne porumeni.









p.s.  Potaknut nedavnim negativnostima koje sam viđao u blogosferi, a i drugdje, darujem vam jedinstvenu priliku da me vidite u onome što me urećuje - kuhanju. A dok kuham, ja pjevam. A kad pjevam, znači da sam sretan. A kad sam sretan, svijet i negativa u njemu ne postoji. I to je bit ovog bloga. To je bit svake one stvari koje itko radi zbog svog gušta. Možda je koncept foodbloga već passe (kao što sam imao prilike čuti), možda su moje fotke zapravo bezveze i recepti prejednostavni, dosadni i glupi. Možda. Ne znam. Ono što znam je da me te stvari usrećuju i ne štete nikome. I to je jedino bitno. Live and let live.

video

Pozdrav od mene i uživajte u onome što radite za svoj gušt, ma koliko god vas hejteri pljuvali.

S.


  

četvrtak, 5. rujna 2013.

DO YOU FEEL CRUMBLE, PUNK?!


Opet jedan senzacionalni oneliner  kao naslov ;-)  Ništa novo od mene. Bilo je i vrijeme da opet počnem nešto žvrljati po ovom sirotom blogu. Kao i uvijek, bila je ovo duga pauza, i svašta nešto se izdogađalo i bla, truć, kenj... Činjenica je da sam hardcore kampanjac i ljenčina. Sve ostalo su, naravno, samo izgovori. Pa da počnemo...

Preselio sam se i to ovaj put u "svoj" stan. Drugim riječima, iznajmio sam podstanarsku gajbu. Gajba je prilično dobar opis. Garsonjera sa mikrokuhinjom, no baš me briga. Stan je simpatičan, kvart isto. Volim Novi Zagreb. Sve je prepuno zelenila, sve je blizu, ima mjesta za šetnju sa psom, bezbroj klupica za popit pivu navečer...ma divota.

I opet sam svugdje bio i svašta vidio, ponešto i probao i pofotkao i skuhao. Bilo se na raznim događanjima i u Grazu i svašta nešto. Ovo je mali presjek svega što se događalo.


I tako...svašta bi ja sad tu pisao i žalio se i davio. Al neću. Ide recept. I fotke. I uobičajna muzička numera.


Uvalila mi stara hrpu šljiva sa obrazloženjem "bacit će se". Prvo sam mislio napraviti kompot sa kruškama i breskavama jer bi se inače stvarno bacilo. Pa su mi počeli raditi kotačići u glavi. I tako, inspiriran drugim blogovima, coolinarikom i 24kitchen i sa jos sto drugih stvari zamislio sam si neki kolač. Recept sam našao ovdje i malo sam si ga prilagodio tj. stavio stvari koje sam imao doma. Znate kako je...par dana do plaće i špajza je prilično prazna.

Treba vam:

     Za punjenje:
     cca 1kg šljiva
     1 puding od čokolade
     3 žlice šećera
     1 žlica zaslađenog kakaa
     I za mrvice:
     150g integralnog ili kukuruznog brašna
     50g zobenih pahuljica
     50g granole
     70-80g šećera
     110g margarina/maslaca
     1/2 limunove korice


Šljive narežite na trećine ili četvrtine, dodajte im puding od čokolade i 2-3 žlice šećera i sve dobro promiješajte pa posložite u namašćeni pleh ili vatrostalnu posudu.
Mrvice ćete napraviti tako da u posudici izmješate brašno, pahuljice, granolu i koricu limuna pa dodate maslac. Rukama napravite mrvice i složite preko šljiva.
Pecite na 195 stupnjeva 30-35 minuta.





Krajem Srpnja sam imao jednu obljetnicu. kakvu? Paaa, prije 4 godine sam našao svoje zlo. Našli smo jedno drugo tog vrućeg dana na cesti i od onda smo zajedno. Evo malo fotki blesavog pesa da se nasmijete :-)








No ja ne bi bio ja da nisam takav sucker za životinje tako da sam i ovo ljeto pokupio nekaj na cesti. Netko mi je ubacio iza ograde na poslu malo bolesno mače. I naravno da nisam mogao samo proći kraj njega. Tako da se sada porodica poveća. Mali Vatroslav je zapravo mala Morrisseya i opravdava svoje ime svaki dan.

Nadam se vam se sviđa crumble i fotke. Pozdravljaju vas Woo, Saša i Morrisseya.


















Uživajte
S.

petak, 19. travnja 2013.

JAKO DUGAČKI POST SA PUNO LIJEPIH FOTKI :-)


Došlo je proljeće. Nedvojbeno. Količina zelenila je proporcionalna mom osmjehu na licu. Ne samo zato što volim proljeće nego i jer je ova zima bila duga i brutalna. Zato me sad nema jako često doma. Woo i ja se sada više šećemo, plus što sam zbog nekih događaja na poslu morao malo više raditi.Al nije bad. Bitno da je proljeće tu.

Zato je današnji ručak bio jako brz. A bogme i fin. Jutro sam proveo u šetnji i na placu. Cimerica je kupila na placu pesto od medvjeđeg luka i odmah mi se rodila ideja u glavi. Zato vam ponosno predstavljam - TANATARANTANTAN - brze penne sa pestom od medvjeđeg luka i poširanim jajetom.

Muzika piči, ja sam u kuhinji i svijet je danas jako lijep!


Za dvije osobe je potrebno:
4 šake penna
4 žlice pesta
2 jaja
sol,biber
malo nasjeckanih peperoncina

Skuhajte penne  al dente  i ocijedite ih. Zakuhajte vodu koju ste malo posolili i dodajte 2 žlice octa. Miješajte vodu da se napravi vrtlog u sredini i u njega ubacite jaje i nastavite miješati u smjeru u kojem ste miješali. Čim ubacite jaje, bjelanjak bi se trebao omotati oko žumanjka. Miješajte do 3 minute i to je to.
Skuhane penne stavite u tanjur i na njih dodajte 2 žličice pesta i peperoncine i stavite jaje. That's it. Dobar tek :-)




A sad malo o prošlim tjednima.
Mojoj boljoj polovici je bio rođendan i za tu priliku sam joj napravio praline od bijele čokolade sa zelenim gunpowder  čajem i mini bijeločokoladnu torticu sa malinama. Sami ocjenite kako izgledaju a nemoram ni reći da su jako brzo nestale ;-)  (ovdje moram reći hvala Jubistachi na originalnom receptu, Mateji, Tihani i Anji na savjetima.





Kako bi rekli dečki iz TBF -a, svugdje san bija i sve vidija  i zato vas moram pitati, znate li što je do!ts ?

Do!ts je online i odnedavno papirnati magazin za handmade kulturu.
Radi ga sjajna ekipa divnih ljudi i u svakom broju se vidi i osjeti ljubav koju imaju za sve što se radi rukama i srcem.

Prije par tjedana smo Woo, moja bolja polovica i ja bili na završnom snimanju za food sekciju novog broja. Hrana: 5+. Druženje: cener! Hranu je radila Tadeja sa T&T kitchen. Bilo je tu svega i svačega i sve je bilo napravljeno besprijekorno i jako ukusno.

Morat ćete čekati novi broj da izađe pa da vidite što smo sve jeli.

Volim biti okružen kreativnim ljudima i moram se pohvaliti da sam bio na otvaranju izložbe slika jedna akademske slikarice. Da, da. Prave pravcate slikarice. K tome i jako simpa osobe.

Ona je Petra Žabčić
 i ovo je njezin svijet.

Otvorenje je bilo u kulturnom klubu O'grada i naravno da je bilo veselo i puno zanimljivih ljudi, klopice i cuge. Imali smo i pravu pravcatu hrvatsku Phoebe Buffet  koja nam je pjevala o patliđanima.
Sve u svemu, imam zanimljiv početak proljeća.

Uživajte.
S.




petak, 22. ožujka 2013.

NASUMIČNI ČUŠPAJZ ILITI PJEVANJE U KUHINJI


Ovo bude zvučalo čudno, al nikad nisam jeo leću. Ni heljdu. Ni proso. Moji doma nikad nisu bili zainteresirani za takve stvari, nego su se držali stalno istih jela i njihovih varijacija.  Zato me puklo ovih dana da ću probati sve te, "perverzije", kak ih ja zovem.
I sve si mislim kaj da napravim a zapravo nemam pojma  o nijednoj od tih namirnica. I guglam ja, guglam i i lagano me sve više i više sram. Kakva neznalica. Ha. Pa sve to mi izgleda nekak,  da prostiš, fino. Božemesačuvaj.
A danas mi je slobodan dan. I imam nekaj para. I baš bi mogao nekaj skuhat i fotkat. Niš, spremam se, oblačim tenisice i pravac dućan. Odmah s vrata napikavam se na policu sa žitaricama i bez razmišljanja uzimam zelenu leću. Kud puklo da puklo. Pa malo  mrkve, celera, krumpira...već vidim da bu nekaj od toga i bilo. Hm. Al nekak mi je to... tanko. Mesožder je mesožder. Niš, moralo bu biti mesa. Krmenadle? Neee baš. Rebrica? A i nisu baš nekaj. Kobase? Vidi, vidi, baš su i na akciji. Prodano.
Dođem doma  i bacam se na posao. Prvo raspremam stol, vadim sve iz ladica i ormarića, rastežem stativ. Paničarim. Pretpostavljam da se tak ponašaju žene prije izlaska: "pa ja nemam nikakav aksesori za fotkanje!!! Svih 3648374637 stvari su bezveze" . Okej, ipak sam našao nešto prikladno.


  

Palim jubito. Nema kod mene kuhanja bez muzike. Neki pjevaju pod tušem, neki u autu a ja u kuhinji. Pjevam kad sam sretan. Pjevam kad kuham. Pjevam kad fotkam. Provjereno. Pitajte mi bolju polovicu. Ozbiljno.





Kuham, pjevam i fotkam. To se zove dobro proveden slobodan dan.

Dakle, recept je izguglan sa coolinarike

Lećasti čušpajz za zvanje proljeća
(za dvije osobe jer su male porcije za papke)




300 g zelene leće
2 veće mrkve
2 korijena peršina
3 srednja krumpira
1 srednji luk
maslinovo ulje
lovorov list po želji
sol,papar
1 par kobasica tipa narodne ili kranjske

Leću očistite od trulih ili nezrelih zrna, isperite i stavite kuhati. Kad voda zavrije, kuhajte 20tak minuta.
 Mrkvu izrežite na kolutove, a korijen peršina i krumpir na kockice.
U drugoj posudi podinstajte sitno narezani luk na maslinovom ulju i kad se zazlati pomiješajte sa povrćem i sve to ubacite u zdjelu sa lećom pa kuhajte još 20-25 minuta ili dok krumpir i mrkva ne budu mekani.
5-10 minuta prije kraja ubacite lovorov list i kobasice, prethodno narezane na kolutove
I da ne dužim, čušpajz je ispao baš dobro i baš mi je to trebalo jer proljeće nikak da dođe pa se moram grijati ovakvim sredstvima.







I da. I pesica je dobila malo kobasice pa je zadovoljno zadrijemala.





Uživajte.
S.